Nedjelja, Studeni 19, 2017

Cuba (Havana)

 

Osvojivši Havana prix u Zagrebu, nikako nisam mogao dočekati dan kad ćemo krenuti na Cubu. Još na aerodromu, sjećem se, bili smo napeti i puni očekivanja kako će to izgledati na Cubi i kad smo napokon krenuli, isčekivanje i napetost bili su sve veći.

Zbog vremenskih neprilika, točnije vulkana čiji je pepeo prekrio nebo, naš let je produžen za dva sata, tako da smo od Zagreba preko Frankfurta do Cube letjeli cijelih 11 i pol sati.

Kada smo napokon sletjeli, pri izlasku s aerodroma (na kojem naravno nitko ne priča engleski) odmah sam osjetio težinu u zraku, skroz drugačija klima od one na koju sam naviknut, ali u meni je bio neki dobar osjećaj zadovoljstva i znatiželje. Kada smo došli, već je bio mrak i s aerodroma su nas do hotela vozili autobusima. Dojam je bio nevjerojatan, tamne slabo osvijetljene ulice i visoke palme plijenile su moje poglede. Napokon, stigli smo do hotela ispred kojeg je sve vrvjelo od ljudi i iako je već bila ponoć, noć na Cubi bila je vrlo živa.Večer smo proveli uz laganu šetnjicu po Havani i u ispijanju nekoliko koktela.

Sljedeći dan ustali smo vrlo rano i u restoranu hotela uživali smo u iznimno dobrom mediteranskom doručku, a zatim je krenulo naše istraživanje Havane. Prva stanica bila nam je, naravno, La Boudeguita del medio, gdje je slavni Ernest Hemingwey ispijao svoj Mojito! Bar je naprosto nevjerojatan i ispunjen potpisima ljudi koji su ga kroz godine obilazili, od običnih smrtnika kao što sam ja do značajnih ljudi koji su u povijesti ostavili svoj trag, kao što su Frank Sinatra i Fidel Castro.

Na ulicama Havane vrijeme kao da je stalo, stare zgrade, ljudi odjeveni u siromašnu odjeću, a usprskos tome, vlada nekakva euforija i opće veselje. Ispred svakog bara svira band i atmosfera vedra i vesela. Toga dana smo posjetili i hotel Abos Mundos, u kojemu je sačuvana i netaknuta soba poznatog pisca Hamingweya. Svakoga mjeseca u sobi je na izložbi nekoliko stvari iz njegova života.Za vrijeme moga posjeta bila je izložba o Hemingweyjevim ženama tijekom života! Da bi zaključili ovaj nevjerojatni dan, nismo mogli zaobići i svjetski poznati bar La Floriditu, koji je poznat kao dom odličnog koktela Daiquiri, gdje je Ernest H. ispijao koktele u tom baru, gdje mu je u čast podignuta i statua u prirodnom obliku, točno na dijelu šanka na kojem bi se nalazio.

Sljjedeći dan slijedilo je natjecanje i u konkurenciji od oko 40-ak zemalja naš predstavnik Saša Lovreščak svojom nas je izvanrednom izvedbom dostojno predstavio pred ostatkom svijeta. Nažalost, iako je Saša bio izvrstan, nije bio dovoljno dobar da uđe u finale i top 5 koji su imali priliku slijedeći dan boriti se za prestižnu nagradu, bocu Maximo ruma koji je star 50 godina i glasi kao jedan od najboljih rumova na svijetu. Bocu je dobio Engleski predstavnik.

Dani su jako brzo prolazili, ali tako je to kad je provod odličan. Tijekom slijedećih večeri posjetili smo još nekoliko poznatih klubova u Havani kao što je El Royo.

Posjetili smo i upoznali sve znamenitosti i čari Havane, od prekrasne plaže Santa Maria do vrha našeg hotela čiji je vlasnik bio ni manje ni više nego Al Capone i bazena s kojeg se pružao nevjerojatan pogled na cijelu Havanu i Capitolio koji se nalazi tek stotinjak metara od hotela.

Vrijeme odlaska brzo je došlo i s nostalgijom smo napustili Havanu i sad kad se sjetim jedva čekam dan kad ću si opet moći priuštiti taj nevjerojatan osjećaj koji pruža Cuba!